Mr. sc. Eraldo Banovac, dipl. ing. HR0300017 Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti
Zagreb, Hrvatska
REGULACIJA ENERGETSKIH DJELATNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sažetak
U radu je prikazano legislativno određenje okvira regulacije energetskih djelatnosti u Republici Hrvatskoj, sa shematskim prikazom prstena regulacijske legislative.
Poseban osvrt dan je na prikaz atributivnog odnosa regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti i stupnjeva intenziteta regulacije.
Prikazan je primjer regulacije energetskih djelatnosti kroz prikaz značajki postupka izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti. Označeni su primarni cilj i sekundarni ciljevi postupka izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, osiguranje osposobljenosti energetskog subjekta za obavljanje energetske djelatnosti kroz postupak provjere razine prihvatljivih kriterija za tehničku kvalificiranost, stručnu osposobljenost, financijsku kvalificiranost i provjeru zakonitosti prethodnog poslovanja energetskog subjekta. Određene su četiri faze postupka izdavanja dozvola za obavljanje energetske djelatnosti te opisane značajke Registra dozvola.
REGULATION OF ENERGY ACTIVITIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA
Abstract
The paper describes the legal framework of the regulation activities, with a schematic illustration - Circle of the energy regulation legal framework in Republic of Croatia.
Special attention is paid to the attributive correlation between Croatian Energy Regulatory Council's activities and the level of the regulation intensity.
Croatian Energy Regulatory Council's regulation activities are presented in the field of licensing procedure. The strategic and partial licensing goals, acceptable factors auditing for the tehnical capacity, staffing proficiency, financial capacity, and checking of energy entity's former legal dealing are outlined. The four phases of the licensing procedure are determined, and the main factors of the Licensing Registry described.
1. UVOD
U NN broj 68/2001 objavljeno je pet energetskih zakona - Zakon o energiji, Zakon o tržištu električne energije, Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, Zakon o tržištu plina i Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, koje je prihvatio Hrvatski sabor. U tim značajnim zakonima propisan je potpuno nov legislativni sadržaj, kojim su uređeni odnosi unutar energetskog sektora te je zacrtan put daljnje provedbe reforme energetskog sektora.
S obzirom na činjenicu da je energetika jedna od najvažnijih sastavnica nacionalnih gospodarstava razvijenih zemalja, Europska unija je posredstvom prihvaćenih direktiva za liberalizaciju tržišta električne energije i plina, koje daju temeljna zajednička pravila (96/92/EC za električnu energiju i 98/30/EC za prirodni plin), pokrenula dinamičan proces promjena u energetskom sektoru.
U Republici Hrvatskoj, temeljni je cilj pokrenute energetske reforme stvaranje otvorenog tržišta, uspostavom slobodnog i konkurentnog tržišnog nadmetanja, pri čemu treba posebno voditi računa o zaštiti potrošača i ekološkim aspektima tog procesa. Uzimajući u obzir značajke procesa otvaranja energetskih tržišta u Europi i svijetu (s naglaskom na restrukturiranje monopolskih poduzeća i privatizaciju energetskog sektora), s obzirom na potrebu reguliranja energetskih djelatnosti u postupnom procesu očekivanih promjena u Republici Hrvatskoj, Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti osnovano je Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti (u daljnjem tekstu Vijeće za regulaciju). U tom konceptu, regulacija energetskih djelatnosti postaje središnje pitanje uređenja energetskog sektora te je stoga potrebno konkretno odrediti način rada, metode i tehnike regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju.
2. LEGISLATIVNO ODREĐENJE OKVIRA REGULACIJE ENERGETSKIH DJELATNOSTI
Vijeće za regulaciju, kao nezavisno tijelo čija je uloga određena Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti, djeluje prema odredbama iz "paketa" energetskih zakona i drugih prihvaćenih provedbenih propisa. Navedena zakonska regulativa prikazana kao prsten legislative regulacije prikazana je na slici 1.
U provođenju djelatnosti regulacije, Vijeće za regulaciju posebno: provodi postupak izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, nadzire primjenu tarifnog sustava, određuje položaj povlaštenog proizvođača, odobrava izgradnju objekta za proizvodnju električne energije za tarifne kupce, utvrđuje iznos naknade za korištenje prijenosne i distribucijske mreže, daje suglasnost za izgradnju izravnog voda električne energije, daje mišljenje o Mrežnim pravilima prijenosne i distribucijske mreže u elektroenergetskom sustavu, određuje vremensko razdoblje kod javnog objavljivanja cijena od strane Operatora tržišta, daje suglasnost na pravila djelovanja tržišta električnom energijom, donosi tarife za transport nafte naftovodom i transport naftnih derivata produktovodom, daje suglasnost na tehničke uvjete za pristup pravnih i fizičkih osoba transportnim kapacitetima nafte i naftnih derivata, daje suglasnost dobavljaču plina na novi ugovor tipa
"vozi ili plati" ili "puno za prazno", daje mišljenje o Mrežnim pravilima za pristup plinskom transportnom sustavu, daje odobrenje za izgradnju izravnog plinovoda, daje odobrenje za pristup i korištenje sustava za proizvodnju prirodnog plina.
U regulacijskom djelovanju Vijeća za regulaciju, prvenstveno je važno osigurati zakonsku utemeljenost, načinom dosljedne primjene odredbi zakona i provedbenih propisa, kao i neovisnost u odnosu na energetske subjekte i politički utjecaj.
U daljnjoj dogradnji legislativnog okvira predstoje aktivnosti na: donošenju zakona o tržištu toplinske energije (čime bi se u cijelosti upotpunio "paket" energetskih zakona), kao i razvoju sekundarne legislative (intenzivno se radi na pripremi većeg broja podzakonskih propisa - uredbi, pravilnika, tarifnih sustava) kojom treba stvoriti podloge za buduće konkretno regulacijsko djelovanje Vijeća za regulaciju. Također, potrebno je stalno provjeravati pojedina legislativna rješenja u praksi, posebno sa stajališta njihove međusobne usklađenosti, o čemu će ovisiti i ocjena o nužnosti novelacije energetskih propisa.
PRSTEN LEGISLATIVE REGULACIJE
ZAKON O REGULACIJI ENERGETSKIH DJELATNOST ZAKON
O TRŽIŠTU ELEKTRIČNE
ENERGIJE
ZAKON O ENERGIJI PODZAKONSKI
PROPISI (PRAVILNICI, Lj
UREDBE, p TARIFNI SUSTAVI)
VIJEĆE ZA REGULACIJU ENERGETSKIH DJELATNOSTI
(VRED)
DALJNJI RAZVOJ ZAKONA l PODZAKONS
PROPISA ZAKON
O TRŽIŠTU NAFTE l NAFTNIH DERIVATA ZAKON
O TRŽIŠTU PLINA
UREDBA O FINANCIRANJU
VRED-a
POSTULATI REGULACIJE:
"PAKET" ENERGETSKIH ZAKONA (NN br. 68/01)
Slika 1. Prsten legislative regulacije
Prigodom dogradnje legislativnog okvira potrebno je voditi računa o kriterijima kako slijedi.
- Usklađenost propisa - kriterij harmonizacije
Postizanje sukladnosti različitih propisa vrlo je značajno, jer ako su propisi u međusobnoj koliziji- to u praksi često predstavlja veliku zaprjeku u uredovanju i postupanju.
• Transparentnost - kriterij prepoznatljivosti
Propis treba svojim specifičnim rješenjima, stručnim jezikom i pravnim oblikovanjem omogućiti prepoznatljivost uloge i zadaće ovlaštenih tijela i energetskih subjekata, kao i njihovih međusobnih odnosa.
• Jednostavnost - kriterij razumljivosti
Propis treba biti tako stručno i nomotehnički obrađen da se osigura potpuna razumljivost i jasnoća.
• Kompletnost - kriterij obuhvatnosti
Propis se mora oblikovati tako da u cijelosti obradi određeno područje. Nije dobro logičke sadržaje i istovrsna područja obraditi u nekoliko propisa.
• Prikladnost - kriterij primjenjivosti
Propis mora biti lako primjenljiv, jer je njegova korisnost u izravnoj korelaciji s primjenljivosti.
Zbog potrebe osiguranja navedenih kriterija, energetske zakone treba novelirati tek nakon temeljite provjere njihovog funkcioniranja u praksi, za stoje potrebno odgovarajuće razdoblje primjene i analitičkog vrednovanja (jedna do dvije godine). Pri tomu treba voditi računa da se promjene ne provode pojedinačno, već "u paketu", osobito s obzirom na potrebu osiguravanja harmonizacije zakona i složenost postupka njihova donošenja.
3. RAZINA REGULA ČIJE ENERGETSKIH DJELA TNOS TI
Razina regulacije energetskih djelatnosti u praksi ovisi o legislativnom okviru koji je određuje, kao i o odabiru specifičnog pristupa regulacijskog tijela. Jedan opći model regulacije i otvaranja tržišta, koji bi se mogao uspješno primijeniti na sve zemlje i njihova tržišta, ne postoji. Naprotiv, koji će se model regulacije primijeniti ovisi o stupnju razvoja gospodarstva i tržišta pojedine zemlje, njenog ukupnog tehnološkog razvoja, uključenosti nacionalnog gospodarstva u međunarodnu podjelu rada (globalizacija) te strateških ciljeva pripadajuće makroekonomske politike.
Većina zemalja u svijetu shvatila je značaj regulacije za razvoj nacionalnog gospodarstva i uspješno djelovanje svojih tvrtki na globalnom tržištu, o čemu svjedoči činjenica da je u posljednjih deset godina veliki broj zemalja posebnim zakonima uredio ulogu i ovlasti regulatorskih tijela.
Prstenom legislative regulacije prikazani energetski zakoni i podzakonski propisi u Republici Hrvatskoj (slika 1) izravno su odredili mogućnosti regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju. Kako veći broj podzakonskih propisa još nije donesen, ili je u fazi donošenja, još ne postoji potpuno utemeljenje za regulacijsko djelovanje. Ipak, polazeći od do sada prihvaćene legislative, moguće je prikazati odnos regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju i atributivne procjene intenziteta regulacije (slika 2).
Iz prikaza na slici 2 uočljivo je da postoji razlika u mogućnostima regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju, kako u odnosu na pojedina zakonska i podzakonska rješenja, tako i
u ostvarivanju funkcije uredovanja prema drugim tijelima državne uprave, potrošačima i udrugama.
Kako je atribucijska ocjena intenziteta regulacije dana u četiri razine, moguće je jednostavno uočiti pozicijsku raspršenost pojedinih zakona i provedbenih propisa po pojedinim razinama intenziteta regulacije (slab, nizak, srednji i visok). Vidljivo je da su Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti te Pravilnik o uvjetima za obavljanje energetske djelatnosti jedini iz energetskog legislativnog okvira s visokom atribucijskom ocjenom intenziteta regulacije. Potom slijede Zakon o energiji i Zakon o tržištu električne energije sa srednjom atribucijskom ocjenom intenziteta regulacije.
Nadalje, Zakon o tržištu plina i Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata s niskom i slabom atribucijskom ocjenom intenziteta regulacije, nalaze se pri dnu "paketa" energetskih zakona glede određenja ovlasti i uloge Vijeća za regulaciju te time i njegove mogućnosti regulacijskog djelovanja na području tržišta plina i tržišta nafte i naftnih derivata.
Znači, može se konstatirati da je uloga Vijeća za regulaciju propisana legislativom vrlo različita, od iznimno značajne u Zakonu o regulaciji energetskih djelatnosti i značajne u Zakonu o energiji, do male i skoro simbolične razine u Zakonu o tržištu plina i Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata. Praksa u sljedećih godinu do dvije godine realno će pokazati je li je tako određena uloga Vijeća za regulaciju kao zakonitog regulacijskog tijela za područje energetike dovoljna, ili je treba znatnije pojačati.
S druge strane, pojedine aktivnosti Vijeća za regulaciju u suradnji s ovlaštenim tijelima i prema pozivu interesnih strana (energetski subjekti, potrošači, udruge) prikazane su sa srednjom, niskom i slabom atribucijskom ocjenom intenziteta regulacije. Iz ovoga proizlazi da i bez strogo određene legislativne podloge postoji određena mogućnost regulacijskog djelovanja od strane regulacijskog tijela "prema naravi stvari", odnosno razumijevanja uloge i zadaća Vijeća za regulaciju od strane ostalih subjekata i to već u ovoj ranoj fazi provedbe energetske reforme.
Nadalje, potrebno je naglasiti da razina regulacije ovisi i o primjeni konkretnih regulacijskih metoda, kao što su primjerice Socijalna regulacija (zaštita kupaca, zaštita okoliša, čuvanje vlastitih resursa), Regulacija pregovaranjem (gdje je na razvijenom energetskom tržištu regulacijsko tijelo lider u postupku posredovanja s ciljem rješavanja nesporazuma, koje teži stvaranju tzv. "win-win" rješenja), kao i konkretnih tehnika regulacije koje primjenjuje regulacijsko tijelo, kao primjerice pristup "Price caps" kojim se može odrediti kriterij gornje granice pojedinačnih cijena ili srednje vrijednosti cijena.
Vijeće za regulaciju će u svom budućem radu primjenjivati konkretne tehnike regulacije, od kojih se ovdje mogu navesti: regulacija postupkom izdavanja dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti i regulacija praćenjem i analizom tehničko-ekonomskih podloga u postupcima nadzora primjene tarifnih sustava.
REGULACIJSKO DJELOVANJE VRED-a
LU
I
OLU K
LU NZ III
VISOK
SREDNJI
NIZAK
SLAB
POSTUPANJE PREMA ZAKONIMA
POSTUPANJE POSTUPANJE PREMA U SURADNJI S PODZAKONSKIM OVLAŠTENIM PROPISIMA TIJELIMA Q Zakon o
regulaciji energetskih djelatnosti
Q Zakon o tržištu nafte i naft.
derivata
POSTUPANJE PREMA POZIVU INTERESNIH
STRANA
Rješenja VREO-a prema
žalbama stranaka
©Izrada prov.
propisa, mrežnih pravila, itd.
Značenje oznaka:
O Zakoni iz " paketa" energetskih zakona (NN broj 68/2001) O Sekundarna legislativa - podzakonski propisi (uredbe,
pravilnici, tarifni sustavi)
• Suradnja VRED-a s ovlaštenim tijelima (Vlada RH, Ministarstvo gospodarstva RH, Gospodarska komora, Udruge potrošača, HUP)
• Suradnja s energetskim subjektima i potrošačima
RAZINA REGULACIJE
OVISI l O PRIMJENI SPECIFIČNIH REGULACIJSKIH
TEHNIKA
Slika 2. Prikaz odnosa regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti i stupnjeva intenziteta regulacije
4. PRIMJER REGULACIJE ENERGETSKIH DJELATNOSTI KROZ PRIKAZ ZNAČAJKI POSTUPKA IZDAVANJA DOZVOLE ZA OBAVLJANJE ENERGETSKE DJELATNOSTI
Energetski subjekt mora biti registriran za obavljanje energetske djelatnosti za koju traži dozvolu. Slijedom odredbe članka 17. stavka 1. točke 1. Zakona o energiji, istovrsna djelatnost energetskog subjekta mora biti upisana u Sudski registar Trgovačkog suda.
Znači, zakonska je obveza svakog energetskog subjekta ishoditi dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti koju će izdati Vijeće za regulaciju na temelju Pravilnika o uvjetima za obavljanje energetskih djelatnosti (nalazi se u fazi donošenja u ovlasti Ministarstva
gospodarstva Republike Hrvatske) i Uredbe o razdoblju za koje se izdaje dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti koju je donijela Vlada Republike Hrvatske [4]
4.1. Izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti
Postupanje Vijeća za regulaciju, u postupku izdavanja dozvole energetskom subjektu za obavljanje energetske djelatnosti, smatra se utemeljenjem regulacije u energetskom sektoru, jer se time ostvaruju ciljevi kako slijedi.
• Primarni cilj
Otvaranje tržišta energije kroz stvaranje transparentnih tržišnih odnosa, ukidanjem monopola i ostvarivanjem konkurencije, pri čemu svaki pravni subjekt koji zadovoljava propisane kriterije - na temelju rješenja Vijeća za regulaciju - može slobodno obavljati odobrenu energetsku djelatnost.
• Sekundarni ciljevi
- Odobravanje obavljanja energetske djelatnosti pravne osobe - energetskog subjekta detaljno propisanim upravnim postupkom.
- Osiguravanje osposobljenosti energetskog subjekta za obavljanje energetske djelatnosti kroz postupak provjere razine prihvatljivih kriterija za:
tehničku kvalificiranost, stručnu osposobljenost, financijsku kvalificiranost,
prethodno poslovanje energetskog subjekta bez sankcioniranja povrede pozitivnih propisa i to od strane članova uprave i njima odgovornih rukovoditelja i od strane pravne osobe. Za članove uprave i njima odgovorne osobe zakonodavac je odredio kriterij da nisu bili u posljednjih pet godina pravomoćno osuđeni za kazneno djelo povezano s obavljanjem energetskih djelatnosti. Za pravnu osobu određen je kriterij da joj nije oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti za koju traži dozvolu u posljednjih deset godina, koja prethodi godini podnošenja zahtjeva. Ova bi se odredba u praksi mogla pokazati dvojbenom, s obzirom na činjenicu da ranije nije postojao propisani postupak izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti već je to propisano upravo Zakonom o energiji.
4.2. Osnovne faze u postupku izdavanja dozvole
Postupak izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, koji će provoditi Vijeće za regulaciju, prikazan je na slici 3. Taj se postupak sastoji od faza kako slijedi.
Faza 1. Vijeće za regulaciju prima zahtjev energetskog subjekta, zajedno s priloženom propisanom dokumentacijom. Ovlaštena osoba zaprima zahtjev s dokumentacijom i otvara poseban spis u Registru dozvola.
Faza 2. Tijekom ove faze Vijeće za regulaciju:
2.1. provodi postupak provjere ispunjavanja svih uvjeta propisanih Pravilnikom o uvjetima za obavljanje energetske djelatnosti,a zaprimljena dokumentacija iscrpno se provjerava prema kriterijima kompletnosti i izvornosti,
2.2. ureduje glede potrebnih nadopuna i objašnjenja, a u slučaju potrebe šalje se dopis energetskom subjektu, u kojem se precizno navodi vrsta nedostatka koji je uočen u zaprimljenoj dokumentaciji i daje se uputa o potrebi otklanjanja tog
nedostatka u najkraćem mogućem roku.
Faza 3. Vijeće za regulaciju posredstvom svojih predstavnika obavlja neposredan uvid u stvarno stanje važnijih osnovnih sredstava energetskog subjekta; predstavnici Vijeća za regulaciju obilaskom energetskog subjekta stječu neposredna saznanja o vrsti i značajkama objekata, postrojenja, uređaja i mreže,a time se onemogućava birokratski pristup koji bi bio evidentan u slučaju samo uredskog djelovanja Vijeća za regulaciju u postupku izdavanja dozvola za obavljanje energetske djelatnosti.
Faza 4. Priprema se nacrt rješenja o izdavanju pojedine dozvole, provodi postupak prihvaćanja rješenja, obavlja upis u Skupni pregled Registra dozvola te šalje rješenje i obrazac Dozvole za obavljanje energetske djelatnosti (obrazac DOED) na adresu energetskog subjekta. Na sjednici Vijeća za regulaciju provodi se postupak donošenja rješenja, na temelju prijedloga člana ovlaštenog za izdavanje dozvola te se o predloženom rješenju provodi glasovanje članova. Odluka se donosi većinom glasova imenovanih članova Vijeća za regulaciju. Na taj se način osigurava najviša razina verifikacije provedenog postupka izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti od strane ovlaštenog tijela - Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti kao cjeline.
Tijekom provođenja opisanih faza postupka izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti iznimno je važno osigurati postupanje svih sudionika prema kriterijima legalnosti, osiguranja povjerljivosti podataka, kao i potpunu suradnju Vijeća za regulaciju i energetskog subjekta.
U praksi rješenje Vijeća za regulaciju o podnesenom zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti može biti pozitivno, na temelju čega se od strane ovlaštene osobe potpisuje obrazac DOED, ili negativno kojim se uskraćuje dozvola za obavljanje energetske djelatnosti. Protiv rješenja Vijeća za regulaciju kojim se uskraćuje dozvola za obavljanje energetske djelatnosti, energetski subjekt može podnijeti žalbu Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske, na temelju članka 17. stavka 4. Zakona o energiji.
OZNAKE OSNOVNIH FAZA U POSTUPKU IZDAVANJA DOZVOLE
2. \ 3. 4.
PODNOŠENJE ZAHTJEVA
1^^^
ZAPRIMANJE ZAHTJEVA
1 OTVARANJE
SPISA U REGISTRU
DOZVOLA
PROVJERA DOKUMENTACIJE
n kompletnost n izvornost
1 SLUŽBENA PREPISKA VRED 1
ENERGETSKOG SUBJEKTA
» objašnjenja n nadopune
OBILAZAK ENERGETSKOG
SUBJEKTA n objekata n postrojenja
» uređaja
»mreže
IZRADA NACRTA RJEŠENJA
t DONOŠENJE^^^
RJEŠENJA NA SJEDNICI VRED
H
1
UPIS U SKUPNI PREGLED REGISTRA DOZVOLA
Slika 3. Faze u postupku izdavanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti
4.3. Registar dozvola
Za potrebe uredovanja, praćenja i evidencije dozvola, ustrojava se Registar dozvola koji se vodi u Vijeću za regulaciju. Registar dozvola vodi se u pisanom obliku, tako da svaki spis koji se otvara za pojedinu dozvolu sadrži sva mjerodavna pismena kojima se ureduje prema toj dozvoli. Radi osiguranja prava javnosti Registra dozvola, vodi se Skupni pregled Registra dozvola sa sljedećim osnovnim podacima: registarski broj dozvole, datum upisa u registar dozvola, potpuni naziv energetskog subjekta, sjedište i adresa energetskog subjekta, matični broj energetskog subjekta, naziv energetske djelatnosti za koju je dozvola izdana, razdoblje za koje se izdaje dozvola.
Osnovna načela Registra dozvola jesu kako slijedi.
• Načelo javnosti
Svatko ima pravo uvida u Skupni pregled Registra dozvola, što će biti omogućeno u sjedištu Vijeća za regulaciju.
• Načelo jednoznačnosti
Pojedina dozvola ima poseban registarski broj, kojim je potpuno jednoznačno određena. Kada se pojedinoj dozvoli jednput dodijeli registarski broj, on se više ne može koristiti, čak ni u slučaju isteka razdoblja za koje je određena dozvola bila izdana.
Načelo trajnosti
Skupni pregled Registra dozvola trebalo bi čuvati trajno, a pojedinačne spise Registra dozvola još pet godina nakon isteka razdoblja za koje je određena dozvola bila izdana.
Načelo obveznosti
Ako se u razdoblju trajanja dozvole izmijene podaci koji se upisuju u Skupni pregled Registra dozvola, energetski subjekt je obvezan u roku od 30 dana o tomu obavijestiti Vijeće za regulaciju.
4.4 Očekivano prosječno trajanje postupka izdavanja dozvole
Procjenjuje se da će prosječan postupak izdavanja dozvole trajati od 45 do 90 dana, što će ovisiti o ažurnosti uredovanja Vijeća za regulaciju i konkretnog energetskog subjekta, kao i o njegovoj veličini. U svezi s korelacijom prosječnog trajanja postupka i veličine energetskog subjekta, daje se sljedeća procjena:
1. mala tvrtka - približno 45 dana,
2. tvrtka srednje veličine - približno 60 dana,
3. veliki poslovni sustav (primjerice HEP, koji posjeduje vrlo složenu i razgranatu strukturu) - približno 90 dana.
Ovdje je potrebno naglasiti da je za efikasnost provođenja postupka izdavanja dozvole vrlo značajna stručna ekipiranost regulacijskog tijela. Poznato je da u razvijenim državama, na poslovima izdavanja dozvole i monitoringa, u regulacijskim tijelima rade uhodani timovi stručnih ljudi. Stoga, Vijeće za regulaciju treba osigurati dovoljan broj stručnjaka za operativan rad na poslovima izdavanja dozvole i monitoringa, kao i njihovu specijalističku obuku.
4.5. Monitoring u svezi s izdanim dozvolama za obavljanje energetske djelatnosti Monitoring je specifična vrsta nadzora koje regulacijsko tijelo provodi nad energetskim subjektom s ciljem praćenja održava li uvjete koji su bitni za njegovu osposobljenost glede obavljanja energetske djelatnosti. Takvo postupanje, u svezi s izdanim dozvolama za obavljanje energetske djelatnosti, poznato je iz prakse regulacijskih tijela razvijenih zemalja. Člankom 18. Zakona o energiji, određeno je da se dozvola za obavljanje energetske djelatnosti može, prije isteka roka njene primjene, privremeno oduzeti u slučaju da energetski subjekt koji cijenu utvrđuje primjenom tarifnih sustava ne utvrdi cijenu na propisan način ili ako je prestao ispunjavati bilo koji od slijedećih uvjeta:
istovrsna djelatnost energetskog subjekta upisana je u Sudski registar Trgovačkog suda, posjeduje uvjete tehničke kvalificiranosti, stručne osposobljenosti, financijske kvalificiranosti. U slučaju da energetski subjekt ne otkloni nedostatak zbog kojega je dozvola privremeno oduzeta, dozvola se može oduzeti trajno. Da bi se u praksi osiguralo postupanje Vijeća za regulaciju u svezi s mogućom primjenom odredbi članka 18. Zakona o energiji, nužno je provoditi stalni monitoring nad energetskim subjektom glede pridržavanja upravo onih osnovnih kriterija na temelju čijih je ostvarenja Vijeće za
regulaciju izdalo dozvolu. Monitoring djelovanje Vijeća za regulaciju potrebno je provoditi tijekom dugog razdoblja u kojem je dozvola važeća, a sam je postupak potrebno normativno urediti.
5. ZAKLJUČAK
Metode i tehnike regulacije, koje će u praksi primjenjivati Vijeće za regulaciju, potrebno je odrediti kako sa stanovišta procjene potrebne razine regulacije u energetskom sektoru Republike Hrvatske, tako i uvjetovanosti koje proizlaze iz prihvaćenog legislativnog okvira energetske reforme u kojem su zacrtani uloga i značaj regulacije. Kako bi regulacijsko djelovanje bilo pravno utemeljeno, a njegove posljedice transparentne, to je potrebno odrediti pravilnikom o modelu regulacijskog djelovanja Vijeća za regulaciju, vodeći pritom računa o cjelovitom okviru prihvaćene legislative i niza provedbenih propisa čije će donošenje uslijediti u sljedećem razdoblju.
6. LITERATURA
[1] Directive 96/92/EC of the European Parliament and of the Council of 19 December 1996 concerning common rules for the internal market in electricity, Official Journal of the European Communities, L027, 1997.
[2] Directive 98/30/EC of the European Parliament and of the Council of 22 June 1998 concerning common rules for the internal market in natural gas, Official Journal of the European Communities, L204, 1998.
[3] Zakon o energiji, Zakon o tržištu električne energije, Zakon o tržištu plina, Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
[4] Uredba o razdoblju za koje se izdaje dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti, Narodne Novine 116/02, Zagreb, 2002.
