Božidar Radmiiović, dipl.ing. HR0200023 Kikićeva 12
Zagreb, Hrvatska
ULOGA VISOKONAPONSKE PRIJENOSNE INTERKONEKTIVNE MREŽE SA SUSJEDNIM ZEMLJAMA U REŽIMU LIBERALIZIRANOG TRŽIŠTA
ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ
Sažetak
Da bi se u jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska mogla ostvariti liberalizacija tržišta električne energije, nužno je postojanje kvalitetnih prijenosnih putova prema susjednim elektroenergetskim sustavima, kako u smislu nabavke električne energije pod povoljnim uvjetima tako i zbog plasmana dijela domaće proizvodnje (prvenstveno iz hidroelektrana) na vanjska tržišta. Obzirom na geografski položaj Republike Hrvatske u Europi (istok- zapad ali i sjever-jug), bit će, u uvjetima slobodnog tržišta, interesantna i uloga te mogućnosti visokonaponske prijenosne mreže Hrvatske elektroprivrede (220 i 400 kV) za tranzite električne energije, a za potrebe trećih zemalja i njihovih elektroenergetskih sustava.
THE ROLE OF INTERCONNECTING TRANSMISSION NETWORK IN ENERGY MARKET ENVIRONMENT IN CROATIA
Abstract
For energy market liberalisation in a small country like Croatia, it is necessary to build strong interconnecting lines to neighbouring systems. In that way it is possible to get power under favourable market conditions and also to export domestic production (especially from hydro power plants) to external markets. Geographical position of Croatia in Europe (East - West, North - South) is very interesting under liberalised energy market conditions. In that sense, the possibilities and role of Croatian transmission network (400 and 220 kV) for possible transits and other country needs should be analysed.
1. UVODNA RAZMATRANJA
Republika Hrvatska je jedna mala nedovoljno razvijena zemlja središnje Europe, nastala raspadom bivše Jugoslavije tijekom Domovinskog rata 1991-1995. Cijela zemlja, a time i njena elektroprivreda sada prolaze kroz sve teškoće i kušnje istovremene obnove gospodarstva od ratnih oštećenja i razaranja, kao i tranzicije iz socijalističkog uređenja u jednu europsku modernu demokratsku i otvorenu državno-društvenu zajednicu.
Ako se prihvati tvrdnja da stanje u elektroenergetskom sektoru dobro odražava i ilustrira stanje u cijeloj društvenoj zajednici koju ta elektroprivreda opslužuje, tada su podaci dani u tablici 1. [1] vrlo znakoviti:
Tablica 1. Temeljni podaci Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb za 2000. godinu 1.
2.
3.
4.
5.
5.
7.
Element Opći podaci
veličina zemlje stanovništvo
gustoća stanovništva Izgrađenost elektrana
Termoelektrane Hidroelektrane Nuklearne elektrane Ukupno
Proizvodnja el.en. u 2000.g.
Termoelektrane Hidroelektrane Nuklearne elektrane Uvoz (saldo) Ukupno
Maksimalno opterećenje sustava
Vrijeme korištenja maksimalne snage Faktor preizgrađenosti elektrana (redundancija) Specifična potrošnja el.en.
(bruto)
Iznos 55 638 km2 -4,4 milijuna -79 stan/km2
1 429 MW 2 076 MW 316 MW 3 821 MW
3 958 GWh (28,6%) 5 841 GWh (42,2%) 0
4 037 GWh (29,2%) 13 836GWh (100%) 2 661 MW 5 200h 1,44
3 144kWh/stan
Opaska
popis iz 2001. godine
bez~650MW TE izgrađenih u Srbiji i BiH
50% NE Krško (SLO) prije modernizacije
HEP ne preuzima energiju iz NE Krško od kolovoza 1998.g odine
Tpmax = Wgod/Pmax r = I Pelek/Pmax w = Wgod/stanov.
U europskom okruženju Hrvatska se nalazi na raskrižju istok-zapad sjever-jug (slika 1.), što određuje njen geografski položaj, ali i njen geopolitički značaj te orijentaciju. To ima odražaja i na sadašnje elektroprivredne kvalitete i tendencije, karakterizirane otvorenošću tržišta električne energije sa sve većim uvozom (1998. god.-15,8 posto, 1999. god.-17,4 posto, 2000. god.-29,2 posto), sve u smislu smanjenja proizvodnih troškova (većina TE u Hrvatskoj su na tekuća i plinska goriva), kompenziranja loših hidroloških okolnosti u pojedinim godinama te kvalitetnijeg i sigurnijeg napajanja konzuma.
Slika 1. Hrvatska u Europi
2. ZNAČAJ PRIJENOSNE MREŽE
ELEKTROENERGETSKOM SUSTA VU U JEDNOM SLOŽENOM Jedan od sastavnih dijelova svakog elektroenergetskog sustava, koji u mnogome određuje njegove značajke i kvalitetu, je prijenosna mreža. Zadatak prijenosne mreže je povezivanje proizvodnih postrojenja i velikih grupa potrošača koji se nalaze na međusobno većim ili manjim udaljenostima, s ciljem da se električna energija proizvedena u bilo kojoj elektrani u sustavu prenese do svih čvorišta mreže preko više mogućih pravaca. Prijenosna mreža stoga omogućava najekonomičniju i najpovoljniju kombinaciju proizvodnje elektrana u sustavu određenog trenutka, te opskrbu potrošača (direktnih, odnosno pojedinih čvorišta na nivou razdjelne mreže) s dovoljnom sigurnošću, ovisno o njenoj izgrađenosti.
Povezivanjem susjednih elektroenergetskih sustava interkonekcijskim prijenosnim vodovima postižu se dodatne prednosti koje čine sustav ekonomičnijim i sigurnijim. Kod međusobno povezanih elektroenergetskih sustava ekonomičnije se iskorištavaju proizvodni kapaciteti u pojedinim dijelovima, smanjuju različitosti i osobnosti pojedinih podsustava u odnosu na cjelinu što je posebno značajno kod velikog udjela hidroenergije u sustavu (poput hrvatskog), te se smanjuje potreba za izgradnjom novih elektrana zbog veće tromosti povezanih sustava i smanjenja rotirajuće i hladne rezerve [2].
Osnovni objekti prijenosne mreže su dalekovodi, rasklopna postrojenja i transformatorske stanice visokog napona. Ulaganja u gradnju prijenosne mreže i pojedinih objekata zahtijevaju značajna financijska sredstva, pa je potrebno pažljivo i detaljno proučavati njene karakteristike i mogućnosti i da bi se mogao odrediti optimalan razvoj u budućnosti.
U jednom smirenom elektroenergetskom sustavu, odnos uobičajenih investicijskih ulaganja u pojedine segmente sustava je poznat. Ukupna investicijska sredstva potrebna za izgradnju novih objekata i instalacija, ali i za pokrivanje troškova kapitalnog održavanja postojećih (rekonstrukcije, modernizacije, revitalizacije) normalno se dijele u odnosu: za elektrane ~ 50, za distribucijsku mrežu ~ 35, za prijenosnu mrežu ~ 15.
Prije Domovinskog rata u elektroprivredi Hrvatske bile su ostvarivane slične proporcije.
Vidljivo je da su investicije u prijenosnu mrežu relativno male. Na tri novčane jedinice (Kune, USD, DEM ...) investicija u elektrane nužna je samo jedna jedinica za prijenosnu mrežu. No, ako toga nema, onda cijeli elektroprivredni sustav dolazi u pitanje, što smo iskusili već više puta u praksi.
3. ELEKTROENERGETSKA SITUACIJA U HRVATSKOJ DO 1990. GODINE Do 1990. godine Hrvatska je bila u sastavu bivše Jugoslavije kao jedna od njenih 6 federalnih jedinica (slika 2).
© \ :<•
•i*.*)
Slika 2. Elektroenergetski sustav u ex-Jugoslaviji (1989. godine)
Kako je Hrvatska siromašna u primarnoj energiji (osim hidro), bila je prinuđena oslanjati se na uvoz električne energije iz drugih područja bivše Jugoslavije. Hrvatska je, u tome smislu, investirala svoja financijska sredstva i u izgradnju termoelektrana u Srbiji te Bosni i Hercegovini (ukupno ~ 650 MW) te je u zajednici s elektroprivredom Slovenije gradila NE Krško (početno 664 MW) po načelu podjele vlasništva 50 : 50 posto.
Imajući tako skoro 1 000 MW elektrana izgrađenih izvan svog područja, te obzirom na svoj položaj na karti bivše Jugoslavije kao i svoj nepogodni geografski izgled, u Hrvatskoj je bila nužna izgradnja snažne visokonaponske prijenosne mreže, najprije napona 110 kV a zatim od -1960. godine i napona 220 kV. Oko 1980. godine gradi se opće jugoslavenski sustav 400 kV (prva etapa, slika 2.) u namjeri povezivanja svih proizvodnih i potrošačkih područja zemlje kao i stvaranje pretpostavki za istovremeni paralelni rad s okolnim sustavima zapadne Europe - tada UCPTE i istočne Europe - tada OESSEV.
Mogućnosti opterećenja tipičnih prijenosnih vodova napona 110, 220 i 400 kV prikazani su u tablici 2.
Tablica 2. Opterećenje (termička granica) tipičnih prijenosnih vodova Napon Presjek vodiča Maks. snaga (kV) (mm ) prijenosa (MVA) 110 Al/č 150/25 84
Al/č 240/40 115 220 Al/č 360/57 297 Al/č 490/65 362 400 2x Al/č 490/65 1316
Očito je da je za hrvatski elektroenergetski sustav globalno gledajući najvažnija bila 220 kV te poslije 400 kV mreža na zapadnom području bivše Jugoslavije (slika 3.), mada je bio i vrlo važan 400 kV vod TS Emestinovo - RS Mladost (TE Obrenovac, Srbija) na kojoj je lokaciji u dvije termoelektrane na ugljen bilo prije rata instalirano oko 2 500 MW, te DV 400 kV Trebinje - Podgorica kao indirektna veza na vrlo snažni termoenergetski sustav Kosova.
Prikazana mreža 220 i 400 kV već na prvi pogled djeluje vrlo kvalitetno sa značajnim izvorima unutar same te mreže (HE, TE, NE), omogućavajući velike prijenose unutar mreže kao i interkonekciju i razmjene energije sa susjednim područjima Srbije i Crne Gore, kao i Italije te Austrije.
LEGENDA:
O© TS 3S0/NN kV RP 3S0 kV TS 220/NN kV
TS 220/NN kV (INDUSTRIJA) RS 220 kV
DV330kV
DV 2 x 3S0 kV (DVOSISTEMSKI) DV 220 kV
DV 2 x 220 kV (DVOSISTEMSKI) TEHE, CHE
Slika 3. Elektroenergetski sustavi BiH, Hrvatske i Slovenije mreža 380 kV i 220 kV, stanje sredinom 1991.
4. ELEKTROENERGETSKA SITUACIJA U HRVATSKOJ U PERIODU 1991-1999.
GODINE
Domovinski rat u Hrvatskoj (1991.-1995.) kao i privremena okupacija skoro 1/3 državnog teritorija imali su značajno negativno djelovanje na hrvatski elektroenergetski sektor, napose na njegovu visokonaponsku prijenosnu mrežu.
Već početkom rata (1991.) zauzeta je i razorena TS 400/110 kV Ernestinovo (Osijek) te prekinuta većina vodova 110, 220 i 400 kV koji napajaju područje sjevero-istočne Hrvatske. Bile su prekinute sve veze 110, 220 i 400 kV između zapadne i južne Hrvatske (Dalmacija), koja je skoro 4 godine bila napajana iz jednog, od ostale mreže, izoliranog sustava Dalmacija - zapadna Hercegovina (BiH).
I u susjednoj Bosni i Hercegovini bilo je tijekom rata velikih rušenja i oštećenja objekata prijenosne mreže, uz prekid brojnih interkonektivnih vodova Hrvatska - BiH. Još i danas, poslije 10 godina, niz objekata prijenosa, u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini je izvan pogona (TS 400/110 kV Ernestinovo - Osijek, TS 400/220/110 kV Mostar, većina poveznih vodova 220 i 400 kV između Hrvatske i Bosne i Hercegovine) - tablica 3.
Tablica 3. Povezanost elektroenergetskog sustava Hrvatske sa susjednim sustavima (1998.)
Zemlja SRJ
BiH
Slovenija Mađarska
Vodovi
1 x 400 kV 2 x 1 x 110 kV 2 x 1 x 400 kV 7 x 1 x 220 kV 11 x1 x110kV 3 x 1 x 400 kV 2 x 1 x 220 kV 3 x 1 x110kV 2 x 1 x110kV
Opaska Nije u pogonu Nije u pogonu
Samo 1 vod u pogonu i to pod 220 kV 3 voda u pogonu
7 vodova u pogonu
Svi vodovi u pogonu (paralelni rad) U pogonu po potrebi (otočni rad)
Tijekom Domovinskog rata, pored izgradnje brojnih provizornih i improviziranih instalacija u mreži 110 i 220 kV (napose na području Slavonije i Dalmacije) građene su i neke važne trajne instalacije i to:
• 1992. vod 400 kVTumbri (Zagreb) - Melina (Rijeka);
1994. vod 110 kV Rab - Pag - Zadar (otočna 110 kV magistrala) s TS 110/x kV Rab, Novalja, Pag i Zadar- Centar;
1995. vod 110/120 kV D. Miholjac - Siklos (Mađarska).
U susjednoj republici Sloveniji u tom je periodu izgrađen dvostruki vod 400 kV Maribor - Kainachtal (Austrija), što je značajno pojačalo povezanost cjelokupne šire regije s ujedinjenim elektroenergetskim sustavom zapadne Europe (tada UCPTE).
Po završetku rata (1995.) obnovljene su brojne instalacije u prijenosnoj mreži Hrvatske.
No ostalo je još mnogo otvorenih problema:
razrušena čvorna TS 400/110 kV Ernestinovo (Osijek) - 3 voda 400 kV, 2 transformatora 400/110 kV po 300 MVA, 11 vodova 110 kV kao i svi okolni vodovi 400 i 110 kV; procijenjena sredstva za dovođenje tog dijela mreže u normalno stanje su ~ 50,000.000 USD;
• posljedično tome napajanje tog dijela Hrvatske (maksimalno opterećenje ~ 400 MVV) preko improvizirane mreže 110 i 220 kV uz prekid pogona svih vodova 400 kV (smjer Zagreb, BiH, Srbija);
• pogon 400 kV voda Konjsko (Split) - Mostar (BiH) pod 220 kV, što čini probleme prigodom iole većih transporta iz HE zapadne Hercegovine prema Dalmaciji (TS 400/x kV Mostar srušena);
• prekid pogona vodova 220 kV između Hrvatske i BiH (Mraclin - Jajce - Jablanica, Prijedor - Međurić, jedan vod Tuzla - Đakovo);
• brojni prekidi internih vodova 220 i 400 kV na području Bosne i Hercegovine;
radijalni priključak značajne HE Dubrovnik (2 x 105 MVV, do 1.400 GVVh godišnje proizvodnje) na EES Hrvatske (110 kV) i BiH (220 kV).
5. ELEKTROENERGETSKA SITUACIJA U HRVATSKOJ POSLIJE 1999. GODINE - 400 KV INTERKONEKCIJA S MAĐARSKOM
Dana 12. studenog 1999. puštena je u pokusni pogon jedna trojka (sistem) dvostrukog 400 kV interkonektivnog voda Heviz (Mađarska) - TS Žerjavinec (Zagreb) u izgradnji - TS Tumbri (Zagreb) - (vidi slika 2.) čime za elektroprivredu Hrvatske započinje jedna
nova era djelovanja, lako je ovaj projekt 400 kV interkonekcije Mađarska - Hrvatska samo djelomično izveden (još nema TS 400/220/110 kV Žerjavinec s potrebnim raspletom 400, 220 i 110 kV vodova, posljedično tome druga trojka DV 2 x 400 kV Heviz - Žerjavinec nije u pogonu), snažni uvoz električne energije iz velikih proizvodnih sustava Slovačke, Češke i Ukrajine preko mađarske mreže (Mađarska je deficitarna zemlja u smislu vlastite proizvodnje električne energije s uvozom 2150 GVVh - 6,2 posto u 1997.
god.) prelazio je povremeno iznose od 700 MW (tome odgovaraju snaga TE Sisak 1 i 2 i TE Plomin 2 od po 210 MW te TE Plomin 1 od ~ 100 MW). Ovaj kvalitetni skok vidljiv je iz pregleda salda uvoz - izvoz električne energije u Hrvatskoj u nekoliko proteklih godina -tablica 4.:
Tablica 4. Saldo uvoz - izvoz električne energije Godina
1997.
1998.
1999.
2000.
Saldo uvoz - izvoz (GWh)
1 562 2115 2 376 4 037
(% Od Wqod)
12,21 % 15,84 % 17,37%
29,18 %(!)
Kao što je rečeno, razmatrana 400 kV interkonekcija Mađarska - Hrvatska je samo djelomično (46 posto, 80 milijuna DEM) izvedena. Nužno je još izgraditi:
• TS 400/110 - 400/220 kV Žerjavinec (Zagreb - sjever) sa transformacijom 400/110 kV, 2 x 300 MVA i 400/220 kV, 1 x 400 MVA, s uvedenih 4 voda 400 kV, 2 voda 220 kVi5vodova110kV
• Izgradnja (potpuna ili djelomična) navedenih vodova 400, 220 i 110 kV
• Proširenja i ostali zahvati u krajnjim TS 110/x kV, za što je procijenjen iznos od ~ 96,000.000 DEM.
Time bi cjelokupna razmatranja investicija koštala 80 + 96 = 176 milijuna DEM odnosno ~ 80 milijuna USD (odnos USD/DEM = 2,2 prema trenutnom tečaju).
Kako, u energetskom smislu, ovi objekti vrijede kao jedna elektrana snage barem 600 MW priključena na mrežu 110 kV grada Zagreba, to bi specifična cijena ove investicije bila:
i = 80,000.000 USD/600 MW = 133.000 USD/MW.
"Proizvodna" cijena ovakve virtualne elektrane su troškovi nabave električne energije kod proizvođača (Češka, Slovačka, Ukrajina) uvećani za troškove prijenosa preko mreža tih zemalja i Mađarske, procijenjeno na ~ 2,5 -3 USc/kWh ukupno.
Daje umjesto opisane interkonekcije građena jedna termoelektrana na području Hrvatske (na pr. termoelektrana na uvozni ugljen na Jadranskoj obali), investicije bi bile (referentna TE [8]):
• spec, investicijska cijena elektrane 1475 USD/kW;
• pojačanje prijenosne mreže (~ 20 posto od investicije u TE) 295 USD/kW;
ukupno TE na mreži (iTE) 1770 USD/kW.
Za snagu od 600 MW (isto kolika je postignuta energetska vrijednost D V 2 x 400 kV Heviz - Žerjavinec, jedna trojka 400 kV voda u pogonu, franko 110 kV mreža Zagreb) cjelokupna investicija referentne elektrana bi bila:
ITE = b-E x PTE = 1.770 x 103x600 = 1.062.000.000 USD
(~ 1 milijarda USD), stoje za ~ 13 puta više od odgovarajuće investicije u opisanu 400 kV interkonekciju, uključivo još neizvedene zahvate u 220 i 110 kV mreži Zagreba. Pri tome treba naglasiti da energetska vrijednost od 600 MW za interkonekciju 400 kV koja je sada u pogonu odgovara stupnju izgrađenosti iste; dovršenjem svih predviđenih radova (pogon DV 400 kV Heviz - Žerjavinec s 2 trojke) energetska vrijednost ovog zahvata će biti osjetno veća (uvoz za potrebe Hrvatske i tranzit prema Sloveniji i Italiji odnosno poslije Bosni i Hercegovini, te eventualno Srbiji), ovisno o stanju i okolnostima u Mađarskoj 400 kV mreži.
Uvoz električne energije iz sustava CENTREL (Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska) te Ukrajine je za elektroenergetski sustav Hrvatske ekonomski isplativ posao. Naime, termoelektrane u Hrvatskoj (1 430 MW, tablica 1.) su većinom na pogon mazutom i plinom, dakle skupim gorivom. Prema podacima za 1999. godinu ostvareni troškovi goriva u TE su bili između 2 i 3 Usc/kvVh čemu odgovara proizvodni trošak TE od 3 - 3,6 Usc/kVVh [8]. No u kasnijem periodu došlo je do znatnog povećanja cijena nafte na svjetskom tržištu (i preko 30 USD/barel) kao i osjetnog povećanja tečaja USD, što je negativno djelovalo na proizvodne troškove hrvatskih termoelektrana računatih u HRK/kWh!
Ne raspolažući s podacima o ostvarenim proizvodnim troškovima hrvatskih TE u 2000.
god., kao niti o količinama električne energije nabavljenu na istoku Europe i dopremljenim u Hrvatsku preko 400 kV voda Mađarska - Hrvatska, ekonomski godišnji učinak tog voda može se procijeniti samo nekim varijantnim razmatranjima -tablica 7.:
Tablica 7. Procijenjeni ekonomski učinak DV 400 kV Mađarska - Hrvatska u 2000.
godini Saldo uvoz - izvoz
Hrvatske GWh
4000
Udio DV 400 kV Mađarska - Hrvatska
% 2550 10075
GWh 20001000 30004000
Razlika cijene uvozne energije prema cijeni hrvat. TE
x10"JUSD/kWh 105 2015
Ekonomski učinak x 10° USD
205 4580
Mogući ekonomski efekt prigodom takvog uvoza električne energije bio bi između 5 i 80 milijuna USD /godišnje, odnosno srednje ~ 40 milijuna USD/god., a što odgovara investicijama za navedeni vod. U roku od 2 godine kompletna investicija ove 400 kV interkonekcije na hrvatskoj strani (DV 2 x 400 kV + TS 400/220/110 kV + zahvati u mreži) bila bi isplaćena.
Izgradnjom 400 kV interkonektivnog voda Hrvatska
energetsko-politički efekti: Mađarska polučeni su još i dalji
• pojačanje još uvijek slabe elektro povezanosti istočne i zapadne Europe; na karti UCTE uočljiva je linija tzv. "željezne zavjese" postavljene još 1946. godine (W.S.
Churchill);
• povećanje elektroenergetske sigurnosti Hrvatske obzirom na stanje mreže 220 i 400 kV i (ne) povezanosti prema Istoku i Centru (Srbija, BiH) te zbog nedovoljno kvalitetnih odnosa s prijenosnim sustavom Slovenije (ELES Ljubljana), što je eksplicitno manifestirano u više navrata [5].
Prema tome a u danim okolnostima (kakve su sada) ovo je ekonomski vrlo isplativ zahvat za hrvatsku elektroprivredu. Pored toga izgradnja i pojačanje veleprijenosnih interkonektivnih veza između hrvatskog EES i susjednih EES (što je doktrina i mađarske elektroprivrede MVM) je ujedno povećanje elektroenergetske, a time i političke neovisnosti zemlje, što treba posebno vrednovati.
6. DRUGI 400 KV INTERKONEKTIVNI VOD MAĐARSKA - HRVATSKA - DV 2 X 400 KVPECS (PEĆUH) - ERNESTINOVO (OSIJEK)
Još tijekom izgradnje DV 2 x 400 kV Heviz - Žerjavinec, krajem 1998. godine, počela se razmatrati i druga 400 kV veza Mađarska - Hrvatska, DV 2 x 400 kV Pecs (Pečuh) - Ernestinovo / Osijek [6,7]. Kako se u to vrijeme u Mađarskoj predviđala izgradnja TS 400/120 kV Pecs (Pečuh) s priključnim DV 2 x 400 kV dužine ~ 80 km od NE Paks, logično je bilo sagledavanje i nastavka tog voda do TS 400/110 kV Ernestinovo, isto kao vod 2 x 400 kV, ukupne dužine 41+44 (85) km - slika 4.
Osnovni polazno sagledani podaci za razmatrani vod su prikazani u tablici 8.:
Tablica 8. Osnovni podaci o razmatranom interkonektivnom DV 400 kV Pečuh - Ernestinovo
Podatak Dužina Izvedba voda Fazni vodiči Zaštitno uže Izolatori
Vrijednost investicije (procjena)
Hrvatska strana
~ 44 km
dvosustavni 2 vodiča po fazi Al/Če 490/65 mm'
1 xOPGW 120/70 mm2
kapasti stakleni ili kompozitni ili štapni
18,2 milijuna USD
Mađarska strana - 4 1 km
dvosustavni 2 vodiča po fazi Al/Če 500/65 mm'
1 x OPGW 95/55 mm' 1 x Al/Če 95/55 mm2 kapasti stakleni ili kompozitni 17,0 milijuna USD
Obzirom da se izgradnja TS 400/120 kV Pecs (Pečuh) previđa oko 2003. godine, bilo je procijenjeno da se interkonekcija 400 kV Pecs (Pečuh) - Ernestinovo / Osijek realizira oko 2005. godine ili nešto kasnije.
-ELEKTROPRIVREDA Hill
Slika 4. Shema veleprijenosne mreže Mađarske, Hrvatske, Slovenije i BiH
Mađarsko-hrvatska radna skupina [6] preliminarno je visoko vrednovala značaj ove veze i sugerirala upravama svojih elektroprivreda da se pristupi nužnim daljnjim studijskim i terenskim ispitivanjima. Tako je ocijenjeno da DV 2x400 kV Pečuh - Ernestinovo:
• predstavlja novu međunarodnu vezu kako za mađarski tako i za hrvatski EES, osigurava mogućnosti veće razmjene električne energije (trgovanja) za oba sustava i povećava tržišne mogućnosti električnom energijom u ovom dijelu Europe, a u duhu direktive Europske komisije 96/92;
• jača vezu sjever-jug između uključenih elektroenergetskih sustava;
• osigurava izravni spoj elektroenergetskih sustava Mađarske i BiH te južne Hrvatske s mogućnosti prijenosa viškova proizvedene energije iz HE i TE u obližnje elektroenergetske sustave;
• omogućava investiranje za potrebe mađarske elektroprivredne izgradnje elektrana u BiH (pretežito u HE, dakle za snagu, ali i u TE za energiju);
• predstavlja rezervni prijenosni pravac uz već postojeće veze i time omogućuje zaključivanje probitačnih ugovora o razmjeni u smjeru Balkana;
• omogućava da čvorište 400 kV mreže - TS Ernestinovo, glavna pojna točka sjevero- istočne Hrvatske s ~ 400 MW vršne potrošnje postane vrlo sigurno (pouzdano) napajano od strane elektroenergetskih sustava Hrvatske, Mađarske, BiH i Srbije;
• pridonosi takvoj konfiguraciji 400 kV mreže kojom TS Ernestinovo postaje pogodna za priključak jedne velike obližnje elektrane (TE u Osijeku ili na Dunavu);
• osigurava novu vezu za 400 kV TS Pečuh povećavajući sigurnost napajanja regije;
• poboljšava sposobnost restituiranja oba sustava, smanjuje mogućnost velikih poremećaja u sustavu pomoću pojačanja podrške sustavu u izvanrednim situacijama;
• smanjuje očekivane iznose neisporučene energije, što znači uštedu troškova i povećanje pouzdanosti pogona;
• donosi znatne prednosti za oba elektroenergetska sustava s relativno kratkim prijenosnim vodom.
Polazno ove ideje nisu naišle na veliki interes uprava niti u hrvatskoj niti u mađarskoj elektroprivredi (iako su ih iste inicirale), no sada je ova problematika postala ponovno aktualna za oba partnera. Realno se može očekivati da bi se ova druga interkonekcija Mađarska - Hrvatska mogla izgraditi u polazno sagledanom roku.
7. IZRAVNA 400 KV INTERKONEKCIJA ELEKTROENERGETSKIH SUSTAVA HRVATSKE I ITALIJE
Izučavajući mogući način razvoja prijenosne mreže 110, 220 i 400 kV u Istri, najzapadnijem području Hrvatske [10] utvrđeno je da bi tamo do godine ~ 2020. trebalo uvesti i 400 kV napon (TS 400/110 kV Istra - Pazin s odgovarajućim vodovima 400 i 110 kV), što bi omogućilo:
• kvalitetno oblikovanje i napajanje 110 kV mreže Istre (sada 7 trafostanica 110/x kV, u 2020. god. sagledano 16), obzirom na veliki porast potrošnje toga područja;
• priključak sagledive TE Plomin 3 snage 500 - 600 MW (zamjena dotrajale TE Plomin 1 snage ~ 100 MW iz 1970 godine) na mrežu;
• izravnu 400 kV vezu Hrvatska - Italija preko kombiniranog zračno-kabelskog voda 400kV, 50 Hz Pazin - Savudrija (HR) - Planais (I), ukupne dužine - 4 5 + 35 km, a prema uzoru nedavno izgrađene 400 kV, 50 Hz interkonekcije Španjolska-Maroko (1997/98. god., investicija ~ 140 milijuna USD).
Procijenjeno je da bi ovoj gibraltarskoj slična talijansko-hrvatska 400 kV interkonekcija koštala 100-120 milijuna USD s predvidivim omjerom ulaganja ~ 40 posto Italija - 60 posto Hrvatska (60 - 72 milijuna USD).
Razlozi za izvođenje ove veze su (s današnjeg motrišta) jasni:
• očekivano povećanje tranzita električne energije u Europi od sjeveroistoka prema jugozapadu a preko Hrvatske; prijenos velikih snaga na potezu Ukrajina - Italija ponovno se aktualizira;
• nezainteresiranost (sadašnja) Slovenije za veće tranzite preko svoje mreže (sada do 300 MW);
• poteškoće pri pokušaju izgradnje novih visokonaponskih prijenosnih vodova u Sloveniji;
• razumljiva težnja Hrvatske da ima izravne veleprijenosne elektro veze sa svim svojim susjedima.
Prema izvedenim preliminarnim ispitivanjima [9] za desetak slučajeva uvoz/izvoz i tranzita, predmetna izravna interkonekcija Hrvatska - Italija participira sa 30 - 50 posto snaga koje se pretpostavljaju. Najveće opterećenje (~ 400 MW) postiže s pri prijenosu 1000 MW s istoka ili juga u Italiju (ostalo preuzimaju mreže Slovenije i Austrije).
Slika 5. Mreža 400 kV Hrvatska - Italija - Slovenija
8. ZAKLJUČAK
* Hrvatska čija je elektroprivreda članica UCPE-a, a koja se priprema da postane članica Europske unije, treba u skladu s direktivom Europske komisije od 1996.
godine (92/96 EC Directive) otvoriti svoje elektroenergetsko tržište.
• Otvaranjem elektroenergetskog tržišta povećat će se kupoprodaja električne energije između partnera unutar EU kao i pridruženih zemalja.
• Osnovni je interes svake nacionalne elektroprivrede ili nacionalne elektroprijenosne kompanije da posjeduje odnosno da planira i izgradi takav prijenosni sustav koji će omogućiti očekivane prijenose električne energije kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini.
• Hrvatska je sa svojim saldom uvoz / izvoz električne energije koji je u stalnom porastu (2000. god. ~ 29 posto) već ostvarila u globalu otvorenost svoga tržišta elektroenergijom prema zahtjevu EU {22 posto).
• Jačanjem elektroenergetske povezanosti sa susjednim elektroenergetskim sustavima, osim poznatih tehnoenergetskih i elektropolitičkih prednosti postižu se, temeljem sadašnjeg stanja na tržištu električne energije u Europi, u Hrvatskoj i značajne uštede u svezi investicija u nove elektrane te u svezi nabavke potrebne električne energije.
Interkonekcija hrvatske prijenosne mreže, osobito one 400 kV sa svim susjednim sustavima omogućava konkurentski pristup pri tranzitu te nabavi i/ili izvozu električne energije, eliminirajući pri tome monopolitičke položaje, pritiske i ucjene, toliko prisutne na ovom balkanskom prostoru (balkanskom u smislu geografskog položaja ali i načina međusobnih odnosa i poslovnog komuniciranja).
Da bi se postigli svi željeni učinci nužno je, pored dovršenja i građenja novih interkonekcija, ojačati i postojeći prijenosni sustav napona 110, 220 i 400 kV.
Iz istih razloga treba svim sredstvima podupirati akcije u svezi obnove elektroenergetskog, a osobito prijenosnog sustava u susjednoj Bosni i Hercegovini te što prije obnoviti i pojačati interkonektivne veze Hrvatske s BiH i Srbijom, eventualno i sa Slovenijom i Crnom Gorom.
Snažne interkonektivne veze sa susjedima kao i dobri odnosi s njima stvorit će dovoljno prostora i vremena za studiranje, izbor, lociranje, projektiranje i građenje novih elektrana na području Hrvatske, s tim da je za očekivati da će ukupna snaga elektrana u Hrvatskoj biti manja od one koja se sada predviđaju zbog povoljnog utjecaja međudržavne elektropovezanosti.
S tim u svezi trebalo bi u Hrvatskoj elektroprivredi tržište investiranja u nove objekte što više, u današnjim uvjetima i okolnostima, prebaciti na prijenos i distribuciju uz razumljivo daljnja ulaganja u obnovu, modernizaciju i revitalizaciju postojećeg proizvodnog parka te nuklearne elektrane Krško.
9. LITER A TURA I PODLOGE
[1] Temeljni podaci Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb za 2000. godinu. HEP, Odjel za odnose s javnošću, Zagreb, 2001.
[2] Bajs, D. Razvitak elektroenergetskog sustava Hrvatske od 2030. godine (Master plan). Energetski institut "Hrvoje Požar": Zagreb, 1998.
[3] Izvješće o poslovanju u 2000. godini. Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, Direkcija za prijenos: Zagreb, 2001.
[4] Završno izvješće o izgradnji voda 2 x 400 kV Heviz - (Žerjavinec) - Tumbri. HEP, Direkcija za prijenos, Služba za pripremu izgradnje i izgradnju objekata prijenosne mreže: Zagreb, 2000.
[5] Sušec, D. Razgovor s J. Sinovčićem, Direktorom Sektora za vođenje i gospodarenje elektroenergetskim sustavom Hrvatske elektroprivrede. // Vjesnik HEP. 125(165).
Zagreb, 06.2001.
[6] Ocjena opravdanosti građenja DV 2 x 400 kV Erestinovo - Pecs MVM Budapest / HEP Zagreb, 12.1998.
[7] Radmilović, B.; Koščak, Ž.; Međimorec, D. Daljnji razvoj povezivanja elektroenergetskih sustava Hrvatske i Mađarske. // IV. Savjetovanje HK ČIGRE.
Cavtat, 10.1999. referat 37-11.
[8] Bajs, D.; Radmilović, B.; Alerić, S. Studija uklapanja nove KTE snage 150 MW na lokaciji PTE - TETO Osijek u EES Republike Hrvatske. Energetski institut "Hrvoje Požar": Zagreb 2001.
[9] Majstrović, G.; Bajs, D. Mogućnost izravnog povezivanja hrvatskog elektroenergetskog sustava sa susjednim sustavima Italije i Mađarske. Energetski institut "Hrvoje Požar": Zagreb 2000.
[10] Radmilović, B.; Majstrović, G. Prijenosna mreža Istre napona 110, 220 i 400 kV u razdoblju 2000-2030. godine. Energetski institut "Hrvoje Požar": Zagreb 2000.
[11] Radmilović, B.; Majstrović, G. Proširenje superponiranje prijenosne mreže na području Istre s mogućnošću izravne interkonekcije EES-a Hrvatske i Italije. // V.
savjetovanje HK ČIGRE, 11.2001., referat 37-09.
