PRAKTIČNA PROVEDBA

Regulacija je kontinuiran proces te da bi se lakše odvijao potrebno je donijeti neke mehanizme usklađivanja koje će omogućiti lakše i nesmetano reguliranje.

Mehanizmi usklađivanja

Nakon postavljanja početnih cijena mehanizmi za usklađivanje trebaju omogućiti:

• da se troškovne promjene odraze u cijenama u redovitim intervalima

• automatski proces usklađivanja s redovitim povećanjima cijena koji nisu podložni odgađanjima iz političkih ili administrativnih razloga

• da se u sustav ugrade elementi za poticanje učinkovitosti.

Gornja granica dopuštenih prihoda određuju najviši prihod po jedinici (npr. m³) koji će se ostvariti u svakoj godini kontrole cijena, a koji se sastoji od predviđenog prihoda prosječne jedinice koji se formira na temelju dopuštenih troškova i predviđenog opsega prodaje u svakoj godini, uz faktor korekcije.

Faktor korekcije je ključni element. On je osmišljen da bi kompenzirao nedovoljan ili prekomjeran povrat dopuštenih troškova iz prethodne godine, koji nastaje zbog pogrešnih prdviđanja opsega prodaje troškova. Pogreške u predviđanju prodaje mogu biti osobito značajne za plinsku industriju, gdje veliki dio prodaje ovisi o vremenskim okolnostima.

Naknade za priključak naplaćuju se novim potrošačima i predstavljaju dodatni izvor prihoda za poduzeće te i njih treba uzeti u obzir kod kontrole cijena. Same naknade za priključak su, također, predmet regulacije⁴, a troškovi koji se kroz njih naplate moraju se oduzeti od osnovice sredstava na koju distribucijska poduzeća smiju ostvariti povrat ulaganja kroz cijenu plina.

Budući da je priključivanje na distribucijsku ili transportnu mrežu sada monopolska djelatnost, naknade za priključenje se moraju regulirati.

Mogući problemi u provedbi regulacije

Stvarno stanje u distribuciji i transportu plina mogu pratiti probleme koji su i predmet regulacije, ali je istodobno i otežavaju. Navedimo neke od njih.

• Stvarna vrijednost imovine predstavlja ozbiljan problem, jer su neka starija osnovna sredstva u velikoj mjeri amortizirana u proteklom razdoblju⁵ te njihova tekuća vrijednost ne dostiže troškove zamjene. Ovo bi kao posljedicu imalo niske amortizacijske troškove i niski realni povrat.

• Previsoke iskazane specifične investicije (velike razlike u cijeni po metru dužine novih plinovoda) odnosno netransparentnost nabave imovine.

• Previsoki iskazani specifični operativni troškovi

• Previsoki stvarni operativni troškovi - potreba za iskorištavanjem unutrašnjih rezervi distribucijskog poduzeća u cilju povećanja efikasnosti.

« Dvostruka naplata - udjel u ukupnoj imovini plinskog distribucijskog sustava, kojeg su potrošači financirali naknadama za izgradnju plinske mreže ne smije ući u osnovicu na koju distributer plina ima pravo ostvariti povrat ulaganja u cijeni plina, a uz zadanu internu stopu povrata. U suprotnom, potrošač bi istu uslugu platio dvaput (jedanput kroz naknadu za izgradnju plinske mreže, a drugi put u cijeni plina).

Jedan od alata za kontrolu prethodno navedenih problema je tzv. komparacijska (usporedna) analiza -analiza različitih poduzeća koja obavljaju jednaku djelatnost.

Komparativna regulacija za distribucijska poduzeća nudi više mogućnosti. Tamo gdje postoji veći broj poduzeća, kao što je slučaj u Hrvatskoj, dopušteni troškovi mogu se usporediti s troškovima svih drugih poduzeća koja posluju u toj industriji.

Na sljedećoj slici je grafički vrlo jednostavno prikazan model regulacije, koji se može primijeniti u plinskom sektoru Republike Hrvatske.

4 Priključenje, međutim, može biti i konkurencijska djelatnost i kada se kao takva ustanovi -regulacija više nije potrebna.

5 Amortizacijske stope nisu dosljedno primijenjene u različitim poduzećima. "Amortizacija" se u nekim slučajevima tretirala kao rezidualni trošak, nakon što su od prihoda oduzeti svi drugi troškovi.

182

Alternativni Benchmark Benchmark

Gubitak

Gubi'ak

Profit

1 2 3 4

Distribucijsko ili transportno poduzeće Slika 1. Primjer regulacije

Slika se može promatrati na dva načina:

Statička regulacija

Kod ovog tipa regulacije promatraju se distribucijska (transportna) poduzeća u jednoj godini. U ovom prikazu, uzeta su u obzir četiri distribucijska poduzeća. Za njih se provodi međusobna usporedba (komparacija) određenih pokazatelja (primjerice, trošak po zaposlenom) s prosječnom vrijednošću tog pokazatelja za sva distribucijska poduzeća, a kojeg je odredio regulator. Ova prosječna vrijednost je na slici prikazana ravnom linijom.

Poduzeća 1 i 2 imaju više troškove od prosjeka kojeg je odredio regulator te ih on stoga (razliku između stvarnog troška i prosječne vrijednosti) niti ne priznaje. U tom slučaju, distribucijska poduzeća ostvaruju gubitak, jer ne smiju puni iznos troškova prebaciti na krajnje potrošače. Jedini način za ostvarivanje pozitivnog rezultata poslovanja je snižavanje razine vlastitih troškova iskorištavanjem unutrašnjih rezervi, odnosno povećavanjem efikasnosti poslovanja.

Distribucijska poduzeća 3 i 4, s troškovima nižim od prosjeka kojeg je odredio regulator, mogu razliku između razine vlastitih troškova i prosječne vrijednosti koju je odredio regulator prebaciti u profit. Stoga će sva distribucijska poduzeća biti stimulirana da troškove svedu ispod prosjeka djelatnosti, a u cilju ostvarivanja spomenutog dodatnog profita.

Dinamička regulacija

Ovaj tip regulacije promatra poduzeće kroz određeni niz godina U ovom slučaju su to četiri godine. Regulator u ovom slučaju primjenjuje alternativni benchmark, odnosno prosječni pokazatelj za sve distribucije s vremenom pada. Cilj je neprestano spuštanje

razine prosječnih troškova unutar djelatnosti, l u ovom slučaju se poduzeća stimuliraju smanjivati troškove ispod prosječne razine, jer tada ostvaruju dodatne profite koje im odobrava regulator i na taj način potiče njihovu produktivnost. Prosječni pokazatelj pada do optimalne razine i tu se stabilizira.